Sasvim osjecajan stih

danas samo sjetni smo
u mraku tvog auta tiho disemo
kako samo nisko ciljamo
a sve se lomi, nit' ne slutimo

kad bih barem mogla
kroz rijeci dvije
gorcinu, prazninu izvuc' iz sebe
a ne ovako
biti kraj tebe
stvarat' svjetove beskrajne
a biti bez tebe

ucvrsti nase osmijehe o stupove
nek' jece
a trenutak raskomadaj u fragmente
nek' bljeste

svi su znakovi prestali vrijediti
al razumijem sto znaci kad treba prestati
i znas, postalo je tako logicno
pored tebe sutjeti i pocet' treptati