Mrtva priroda

kada zvuk brojimo na prste jedne ruke
kada nista vrelo ne preostaje...
a sunce prasnjavo o noge zapinje
dok sa sjetom diram te po ramenu...
ako zgazis oblake
ej daljinom te zovem

ako pogledas, nisi kao ja, i ne vidis
kako izgledam
smijemo se tako zamagljeno
zicom vrat obavijamo

danas su mi oci bezbojne
srce mi ne kuca glasnije
danas sam izblijedjela, u staklu sam...
kada sklonis osmijehe
ej daljinom se zoves