Do Dva Konja, A Obadva Vrana

Do dva konja, a obadva vrana
eno stoje cvrsto zauzdana
ej a u koli sve mirise sijeno
ajde zeljo da se povezemo
Poljem ravnim pustit' cemo vrance
neka lete bijesno neprestance
ej neka lete, ma nikad ne stali
od umora makar popadali
Za svijet ljude ni briga nas nije
komu volja nek nam se i smije
ej sreca nasa, to su konji vrani
'ajmo zeljo, dok su razigrani