Uz Zvuke Valcera Starog

Uz zvuke valcera starog
Prolaze dani, godine i vijek,
U sobi jednog čovjeka malog
Stajao je vergl i krevet mek.
Tu je bio sav namještaj stari
Što od bogatstva ostade mu sad,
On sve troši i za ništa ne mari,
Jer on je živio dok je bio mlad.

Za novac što mu ga država daje
Živi bijedno i čeka svoj dan,
A vergl svira i za vrijeme ne haje,
Jer slušajući njega on tone u san.
Odlikovanja što je dobio davno
I stare čizme iz mladosti su tu,
Ponosan je na svoju hrabrost i ono vrijeme slavno,
Svima priča zgode o ljubavi i o ratu.

Pokraj njega život i dalje teče ludo
I ne vidi junaka starog tu,
A valcer kroz vergl stvara čudo
I njegov zvuk prkosi vremenu.
Jednog dana kroz sobu prođu zanimanja razna,
Vergl, čizme i odlikovanja nisu više tu,
Zauvijek soba ostade pusta, usamljena i prazna,
Uz zvuke valcera starog naš prijatelj je na vječnom počinku.