Emina

Sinoc kada se vracah,
iz topla hamama,
Prodjoh pokraj basce
staroga imama.
Kad tamo u basci,
u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci,
stajase Emina.
Ja joj nazvah Selam,
jes tako mi dina
Nesce ni da cuje
lijepa Emina.
Vec u srebrn ibrik,
zahvatila vode,
Pa niz bastu djule,
zaljevati ode.
S grana vjetar duhnu,
pa niz pleci puste,
Rasplete joj one,
pletenice guste.
Zamirisa kosa,
ko zumbuli plavi,
A meni se krenu
bururet u glavi.
Zamal ne posrnuh,
mojega mi dina,
Ali mi ne dodje
lijepa Emina.
Samo me je jednom,
pogledala mrko,
Niti haje alcak
sto za njome crkoh.
Ajsi ajsa jabasa
konja jase subasa.
Ajsi ajsa jabasa
konja jase subasa.
Po basci se sece,
a plecima krece.
Ni hodzin mi zapis
nista pomoc nece.
Ja kakva je pusta,
moga mi imana
Stid je nebi bilo,
da je kod Sultana.
Umro stari pjesnik,
umrla Emina,
Ostala je pusta basca
od jasmina.
Salomljen je Ibrik,
uvelo je cvjece,
Pjesma o Emini
nikad umrijet nece.