Spaliti Zemlju

Istog časa kako si otišla
Stihovi su prestali vrijediti,
Ne samo oni o tebi nego općenito svi,
Stihovi ljubavni, stihovi politički i stihovi o smrti...

Koji su se na tebi grijali,
Koje sam mogao na tebi ispitati,
S pogledom na tebe,
Idući u tvoju trošnu ložnicu,
Ispisani na tvojoj načetoj puti,
Potražiti ih u tvojim gorućim ustima.

I sad mi se postavlja pitanje -
Što ostaje od poezije kad se rastane od one koja me na nju silila ?

I istog časa kako si otišla
Pokušavao sam spasiti,
Pokušavao sam ispraviti,
Pokušavao zalijepiti,
Ali udarci, udarci...
Kroz koje najprije voda
Pa niska večer, pa trava prerasla
I na koncu -
Zvučni znak, zračni znak očajanja.

Sve to sabrati, spaliti za sobom
Na prijevaru, na izdaju
Pokorenu zemlju ljubavnika...