Neke Stare Žene

Na kraju života, neke stare žene
Žive mjesto tebe, žive mjesto mene.
Sve što nisu mogle, sve što nisu znale,
Na lomaču nose, na lomači pale.

Po klupama parka ljubavnike love
I svoj poraz nude za njihove snove.
Za te što se vole, za te što se ljube,
Znaju samo riječi umorne i grube.

A kome to treba i zašto to rade ?
Neke od njih nikad nisu bile mlade.
Melju svoje dane zubima od zlata
Zureći u tuđe prozore i vrata.

Davno je to bilo i ne zna se više
Kakve riječi ljubav na postelji piše,
Nikad neće znati stojeći na straži
Što to moja ruka na tvom tijelu traži,

Ni zašto te trebam sada tu u tami,
Ni zašto smo skupa, ni zašto smo sami,
Ni kamo će pasti, dok sva zvona zvone,
Taj brod što se ljulja, ta lađa što tone.